GASTROENTEROLOGIJA | Dijagnostika bolesti jetre


U postavljanju dijagnoze uz uzimanje anamneze i fizikalni pregled, rabe se i laboratrijske pretrage krvi, tzv. jetreni testovi. Od daljnjih pregleda, najčešće se radi ultrazvuk trbuha, a povremeno i druge metode slikovnog prikaza (CT, magnetska rezonancija) te biopsija odnosno punkcija jetre.

NAJČEŠĆE BOLESTI JETRE

  • Žutica

    Žutica ili ikterus označuje žutu obojenost bjeloočnica, sluznica i kože nastalu zbog odlaganja bilirubina u tkivima, a obično se pojavljuje kada njegova koncentracija u krvi prijeđe 50 μmol/L.
    Prema uzroku razlikujemo hemolitičku i opstrukcijsku žuticu.
    Bilirubin je prirodni nusproizvod koji nastaje smanjivanjem broja crvenih krvnih stanica u jetri. Nakon što se pomiješa s probavnim žučnim sokom on izađe iz tijela kroz probavni trakt bez ikakvih posljedica. Međutim, ako jetra dobro ne funkcionira ili se prolaz žuči začepi, bilirubin se nakuplja u krvi.

  • Virusne bolesti jetre

    Virusnu upalu jetre ili virusni hepatitis može uzrokovati preko oko 15 različitih virusa. Od toga je šest virusa hepatitisa (A, B, C, D, E, G) kod kojih je jetra glavni zahvaćeni organ, te čitav niz virusa (npr. citomegalovirus, Epstein Barrov, herpes simplex i varicella zoster) koji uz jetru istovremeno u jednakoj ili još većoj mjeri zahvaćaju i druge organe.

  • Toksična oštećenja jetre

    Zbog svoje učestalosti, toksično oštećenje danas je jedan od najvažnijih uzroka oboljenja jetre. Najznačajniji uzročnici su: alkohol, lijekovi, kemikalije i teški metali, endogeni toksični metaboliti,
toksini (otrovi): biljni, životinjski i bakterijski.

  • Alkoholna bolest jetre

    Rizik nastanka alkoholne bolesti jetre značajno se povećava prilikom unošenja 60 grama alkohola na dan za muškarce ili 20 grama na dan za žene. Slikovito rečeno, konzumacija 0.5-0.75 litre vina ili 2 dcl žestokog pića na dan tijekom 20 godina dovodi do razvoja ciroze u muškaraca. Alkoholna bolest jetre obično ima tri stadija: masnu infiltraciju, alkoholni hepatitis i cirozu. Masna jetra ili steatoza je prva promjena koja nastaje nakon početka kontinuiranog uživanja alkohola. U ovom stadiju bolesnici su najčešće bez značajnih simptoma, a rijetko se žale na povremene tupe bolove pod desnim rebrenim lukom, koji su uzrokovani povećanjem jetre. Bolest se najčešće otkriva  slučajnim nalazom povišenih jetrenih enzima (AST-a, ALT-a i γ-GT-a), a potvrđuje ultrazvučnim pregledom trbuha.

  • Nealkoholna masna bolest jetre

    Predstavlja promjene u jetri koje sliče alkoholnoj bolesti jetre, a dva glavna oblika bolesti su masna jetra i hepatitis. Danas se nealkoholna masna bolest jetre smatra dijelom tzv. metaboličkog sindroma kojeg čine prekomjerna debljina, šećerna bolest,  povišene masnoće u krvi, povišeni krvni tlak i smanjena osjetljivost tkiva na inzulin, koja se nalazi u podlozi niza metaboličkih promjena u organizmu.

  • Autoimune, kolestatske, nasljedne i metaboličke bolesti jetre

    
Autoimuni hepatitis predstavlja upalnu bolest jetre koju uzrokuju antitijela usmjerena protiv vlastitih tkiva – u ovom slučaju pojedinih sastavnih dijelova jetrenih stanica. Bolest češće zahvaća žene, mlađe dobi, a dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih pokazatelja, prisutnosti određene vrste antitijela, te patohistološkog nalaza tkiva dobivenog biopsijom jetre.
    Primarni sklerozirajući kolangitis je kronična bolest jetre nepoznatog uzroka. Karakterizirana je difuznim upalama i fibrozom žučnih vodova, koja dovodi do progresivnog sužavanja vodova i zastoja žuči, što uzrokuje oštećenje jetre. Primarni sklerozirajući kolangitis je vrlo često povezan s kroničnim upalnim bolestima crijeva, češće s ulceroznim kolitisom.
    Primarna bilijarna ciroza
 posljedica je začepljenja (opstrukcije) žučnih putova s razvojem žutice i  postepenim zatajenjem jetre. Sekundarna bilijarna ciroza posljedica je opstrukcije velikih žučnih vodova koju najčešće uzrokuju žučni kamenci, postoperativne suženja (strikture), tumorske mase, kronične upalne promjene, paraziti ili prirođeno suženje (atrezija) žučnih vodova.>
    Nasljedne i metaboličke bolesti jetre


    Postoje brojne nasljedne bolesti jetre koje nastaju kao posljedica mutacije gena koji određuje sintezu nekog proteina važnog za funkciju jetre. Takve su npr. deficit α1-antitripsina, bolesti nagomilavanja (tezaurizmoze), porfirije i neke druge. Ove su bolesti u pravilu rijetke; nešto češće od ostalih susreću se nasljedna hemokromatoza i Wilsonova bolest, koje predstavljaju poremećaje transporta i skladištenja željeza, odnosno bakra u organizmu.

  • Ciroza jetre

    Ciroza jetre završna je faza brojnih jetrenih bolesti, obilježena potpunim poremećajem njezine strukture i funkcije. Nastaje kada uslijed oštećenja jetrenog tkiva tj. nekroze dolazi do pokušaja njegove regeneracije i stvaranja ožiljaka (fibroze), što pretvara normalnu građu jetre u čvoriće.  
Brojni su uzročni čimbenici ciroze od kojih su najznačajniji već spomenuti: alkohol, virusni hepatitis B i C, poremećaji metabolizma (hemokromatoza, Wilsonova bolest, nealkoholna masna bolest jetre), autoimune bolesti jetre te dugotrajni zastoj žuči (primarna ili sekundarna Bilijarna ciroza).
    Klinička slika ciroze jetre vrlo je složena, a posljedice zatajenja brojnih metaboličkih funkcija ove “kemijske tvornice” manifestiraju se na različitim organskim sustavima, kao što su probavni,
    krvotvorni, srčano-žilni, plućni, bubrežni, endokrini te koža. 


  • Tumori jetre

    Tumore jetre dijelimo na primarne koji nastaju u jetri i sekundarne koji su posljedica širenja tumora drugih organa i koji su daleko češći.
    Primarni tumori mogu biti dobroćudni (benigni) i zloćudni (maligni). Dobroćudni tumori jetre su najčešće hepatocelularni adenom, fokalna nodularna hiperplazija i hemangiomi. Najčešći primarni zloćudni tumor jetre je hepatocelularni karcinom (rak jetre) koji je uzročno često povezan s virusnim hepatitisom B ili C, odnosno cirozom jetre. U jetru vrlo često metastaziraju karcinomi drugih organa: gušterače, žučnog mjehura, debelog crijeva, dojke, jajnika, želuca,
    pluća, testisa i kože.
    Klinička slika ovisi o lokalizaciji i veličini metastaza unutar jetre a često nastaje žutica. U liječenju se primjenjuje kemoterapija, eventualno zračenje, a rijetko i kirurška resekcija.